...in patria sua

15.09.2014., ponedjeljak

Govoriti da je nešto nazadno postaje sve više nazadno.

Vjerojatno neću nikad posve razumjeti ljudsku narav, tako da radije pišem kako mi se pojavi koja nova ideja. Zadnja od većih je ta da religija i znanost imaju zajedničkog pretka. Preciznije, to kako ljudi doživljavaju svijet također ima svoju evoluciju i ona kreće od opće, jedinstvene slike svijeta koja je jednostavno bila znanjem, a koja se s razvojem civilizacije razišla prvo u religiju i filozofiju, da bi se potom filozofija rascvala u znanosti. Slično tomu, jedna jedinstvena religija, s duhovima u svemu, izlučila je mnoge manje organizirane ogranke s mnoštvom konkretnih duhova, kasnije bogova, a koji su dobrim dijelom poslužili tomu da ljudi lakše zaobiđu savjest kad se međusobno kolju.

Pitanja od kojih bi se možda moglo početi:
Čemu služi znanje?
Koja je razlika između onoga što znamo i onoga što vjerujemo?
Kako je prapovijesni čovjek doživljavao svijet?
Kako mala djeca doživljavaju svijet?
Kako se ovo uklapa u post?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.