...in patria sua

12.10.2014., nedjelja

Vrijeme za nevrijeme

Desetak dana nakon što je dobio predsjedničke izbore, Herbert Blushington zaključuje da mu se novi posao ne dopada. Prvo naočigled zabušava, pravdajući nebivanje na jednom sastanku bivanjem na nekom nepostojećem, zatim donosi niz odluka poput preimenovanja Bijele kuće u Kuću ili otvaranja Kuće za Beskućnike, a onda bježi u maglu. Pokreće se potraga, ali ne uspiju ga naći. Državu potresa skandal s "odbjeglim predsjednikom", Oklahoma prijeti odcjepljenjem, a scijentološka crkva predlaže svoj Plan kako bi spasila državu od kaosa. Senat, posve izbezumljen dotad nedogodivim, brzopleto prihvaća scijentologe i država na iduća tri desetljeća postaje diktaturom. Diktatura propada gotovo bez krvi, nakon što se emajlovima proširi lažna vijest da je Vrhovništvo dalo kolektivni otkaz zbog invazije vanzemaljaca. U novonastalom kaosu nekadašnje Sjedinjene Američke Države rađaju se ispočetka, samo što ovaj put nema bizona i Indijanaca kao kolateralnih žrtava. Kao novi prvi predsjednik izabran je Herbert Blushington, dotad nepoznati ribar, koji kratko nakon pobjede priznaje da mu ovo nije prvi susret s politikom te da mu je trebalo puno vremena da sazrije. Odmah potom objavlja rat Kanadi i bježi opet u maglu.

Mortimer je dobio zadatak, ali kako nije bio patak, ali ni miš, kao što bi neki pomislili, o ljubljenju ovdje ni riječi. Trebao je samo otići u dućan kupiti namirnice s popisa koji mu je dala njegova majka. Umjesto toga, on odlazi u maglu, zajedno s platnenom vrećicom. Već prvih nekoliko dana postaje jasno da je bilo mudro ponijeti tu vrećicu, jer se u njoj može sakriti od hladnoće (Vanjska hladnoća je klaustrofobična i nikad ne zalazi u male prostore; ako ju pak silom stavite u npr. frižider, tamo se smrzne od straha i zato je u frižiderima tako hladno.). Drugih nekoliko dana postaje jasno da bobice nisu neka hrana, a ni gljive, pogotovo ako su otrovne, pa se vraća doma. Prvo što ga majka pita je gdje su stvari koje je trebao kupiti. Mortimer opet bježi u maglu, ovaj put bez vrećice.

Gabdinal je trebao biti izumitelj, ali otišao je u maglu puno prije nego što se uopće rodio. Njegovu se biografiju u predzačetku može još naći u nekoliko umova, ali magla ju polako proždire i trenutno sve skupa izgleda kao jako nesretan slučaj teratogeneze.

Autor ovih kerefeka fantazira o tomu da napiše nešto dugačko i smisleno, ali uvijek ispadne kratko i besmisleno. Kao da ima nekakvu maglu u glavi. Ponekad čak i pokuša započeti nešto veće, ali onda par mjeseci poslije otkrije da ima nekakav komad teksta koji nikamo ne vodi. Vani je razmjerno lijepa magla, ali autoru se ne da van, iako će u nekom času zasigurno morati van. Ali dotle će već maglu progutati magla.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.